children.jpg

Čitam ti priču

Čitanje naglas djeci predškolske dobi vrlo je važno, i to zbog više razvojnih čimbenika!

To što smo razgovarale o priči, komentirale postupke likova, njihove osjećaje i drugo, dalo je polet mojoj mašti, razvijalo je moju svijest o drugome, o raznim životnim situacijama, naučilo me izraziti svoje misli i osjećaje, ali i razumjeti tuđe. Lagano sam počela shvaćati da čitanje nije samo čitanje, nego mnogo više. Dolazak u osnovnu školu svakom je djetetu novo, zanimljivo, a katkad i stresno iskustvo.

U vrtiću i maloj školi djeca se pripremaju za tu promjenu, počinju učiti nove stvari kako bi im prelazak iz vrtića u školu bio što manje stresan. Tete se trude poučiti ih slovima, brojevima, bojanju i pisanju unutar linija, preciznosti, crtanju i sl.
No kakve to veze ima s naslovom?

„Neću to čitati, glupo je!“

Bez obzira na sve što se radi u vrtiću i maloj školi ipak velik broj djece te dobi ne razvije ljubav prvenstveno prema slušanju, a također i prema čitanju priča, odnosno knjiga. Kad se sjetim nižih razreda osnovne škole i lektira koje smo imali, najprije se sjetim svojih prijatelja koji su uvijek kukali da ne žele to čitati jer je dosadno. Zapravo su sve te slikovnice/knjige koje smo dobivali bile zanimljive, ali ta su djeca već u startu odbila tu mogućnost.

Što nam donosi čitanje?

Kao mala djevojčica naslušala sam se mnogih priča. Sjećam se da mi je majka svaku večer pročitala priču i da smo razgovarale o njoj. Vjerujem da je upravo to najviše utjecalo na moju želju za čitanjem kroz cijelu osnovnu školu, ali i kasnije u životu. To što smo razgovarale o priči, komentirale postupke likova, njihove osjećaje i drugo, dalo je polet mojoj mašti, razvijalo je moju svijest o drugome, o raznim životnim situacijama, naučilo me izraziti svoje misli i osjećaje, ali i razumjeti tuđe. Polako sam počela shvaćati da čitanje nije samo čitanje, nego mnogo više.

Mnoga djeca ne vole čitati jer im je proces čitanja prikazan suhoparno.

Djeca traže dinamiku i akciju, vole boje, mirise i zvukove, različite izraze lica i neočekivane pokrete. Ne možemo očekivati da će voljeti slušati kako im čitamo, a kasnije i sami zaviriti u knjigu, ako im to učinimo dosadnim. Sjediti i slušati kako se nešto suhoparno i jednolično čita nije zanimljivo ni odraslima, a kamoli zaigranoj djeci. S druge strane, ako tijekom samog čitanja napravimo stanke, postavimo kratka pitanja, povezujemo likove i događaje, s djetetom zamišljamo opisane boje i „dodirujemo“ predmete, to već ostavlja sasvim drugačiji dojam.

Čitajte djeci i zaista se dajte u to!

Zvuči vrlo jednostavno, i to zaista i može biti. No ako uzmemo u obzir današnju ubrzanost života i mnoge obaveze koje roditelji imaju, razumljivo je da netko ne može na takav način čitati sa svojim djetetom. No ne očajavajte, zato smo mi tu! ☺

Heureka u sklopu svojih programa ima i Dječju čitaonicu u kojoj biste bili sigurni da je barem jednom tjedno vaše dijete u pravim rukama „tete čitačice“ koja će dati sve od sebe da vaši klinci i klinceze uživaju u pričama, obogaćuju svoj vokabular, nauče slušati druge i izraziti svoje misli i osjećaje. Uz čitanje i razgovor o pročitanome, te uz igru, glumu i smijeh, vaše će se dijete svaki put kući vratiti prepuno dojmova!

Prijavite svoje dijete već danas!
Više informacija možete pročitati na https://www.heureka.hr/edukacije-za-djecu/djecja-citaonica ili se možete javiti voditeljici Čitaonice na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Autor: Dorja Šlogar