Dobar početak – pola posla

Zamislite sljedeći scenarij: dolazite na sastanak, umorni ste od gledanja u računalo, pisanja izvještaja, razgovora s kolegama, svakodnevnoga života. U tom trenutku jedan od kolega ustaje i započinje svoje 45-minutno izlaganje. Oči vam se sklapaju i razmišljate imate li još vremena otići do aparata po šalicu kave.

Sada zamislite ovaj scenarij: stajete pred svoje kolege, imate tremu, cijelu ste noć pripremali izlaganje i o tome vam ovisi daljnji razvoj karijere. Pogledom prema svojim kolegama vidite da drijemaju otvorenih očiju, nisu zainteresirani za vas i vašu prezentaciju – ukratko, oni su vi iz prvog scenarija.

Hoćete li započeti prezentaciju koja je u startu osuđena na propast započnete li jednostavno pokazivati tablice, čitati statistike, definirati pojmove?

Ili ćete naučiti kako zainteresirati svoju publiku bez obzira na to o kojoj je temi riječ i prije samoga početka znati da ćete imati pozornost svoje publike?

Početak našega izlaganja, odnosno njegov uvod, bez obzira na temu o kojoj govorimo i bez obzira na to kojoj se publici obraćamo ključni je dio našega javnoga nastupa. Zamislite da počnete gledati film, a prvih par minuta radnje nije vam zanimljivo ili još gore – ne možete shvatiti o čemu se u tom filmu radi. Naravno da ćete promijeniti program.

Prvih nekoliko minuta našega izlaganja u glavama naših slušatelja gradi prvi dojam o nama (a prvi dojam nikada ne umire!), a osim toga ili ih prikuje za stolicu ili oni naprosto odluče promijeniti program.

Uvod ne bi trebao biti dugačak, svega 10 do 20 % ukupnoga izlaganja, ali mora biti jasan i dobro uvježban. Cilj uvoda nije samo predstaviti se prisutnima i reći o čemu ćemo danas govoriti. Početak našega govora ima četverostruki cilj:

  • privući pozornost publike,
  • najaviti temu,
  • najaviti tijek glavnoga dijela govora i
  • pokazati vjerodostojnost i dobronamjernost govornika.

Na početku govora trebamo pokazati svojoj publici zašto baš mi govorimo o određenoj temi te iskazati pozitivan kontekst u odnosu na tu temu – tako ćemo u očima naše publike biti vjerodostojni i dobronamjerni. Osim toga, treba najaviti temu o kojoj će biti riječ, ako je ona nejasna ili nedovoljno jasna našim slušateljima, oni neće biti zadovoljni samima sobom (jer nas neće moći pratiti), a samim time ni nama kao govornicima.

Privući pozornost publike možemo već i samom najavom teme, ali možemo se poslužiti i isticanjem kako je upravo publika tražila tu temu, iskazivanjem vanjskoga povoda koji nas je potaknuo baš na taj govor te storytellingom.

Kada govorimo pred neprijateljskom publikom ili publikom koja o našoj temi ne zna mnogo, ili ju možda i ne zanima, u uvjeravajućim je govorima prije prelaska na glavni dio govora dobro stvoriti i naklonost prema nama kao govornicima. To možemo postići primjerenim citatom ili doziranim humorom, umjerenom pohvalom publike ili retoričkom skromnošću u kojoj ćemo sami sebe pohvaliti na nenametljiv način.

Uvod je istovremeno najteži i najvažniji dio govora. Najteži je jer upravo na početku samoga govora govornici najčešće imaju najveću tremu. Što je trema veća, to je lakše upasti u zamku – izgubiti se u vlastitome govoru i nakraju izgubiti publiku.

Uvod, dakle, treba biti dobro pripremljen, uvježban i zanimljiv! Ne zaboravite, dobar početak je pola posla!

Autor: Maja Stokić